Krčenje šuma

Globalni tržišni pritisci, prehrambene sklonosti te gubici i rasipanje duž poljoprivrednih vrijednosnih lanaca pokreću potražnju za poljoprivrednim proizvodima, što zauzvrat potiče deforestaciju.

Potreba da se osigura hrana i energija za rastuću globalnu populaciju je, općenito govoreći, vodeći uzrok gubitka šuma i šumske bioraznolikosti.

U Africi su populacijski pritisak i siromaštvo glavne prijetnje očuvanju šuma, tjerajući siromašne poljoprivrednike da pretvaraju šume u zemljište za usjeve. Drugdje je deforestacija potaknuta promjenama u obrascima potrošnje imućnijeg stanovništva.

Najveća godišnja stopa deforestacije u razdoblju od 2015. do 2020. godine zabilježena je u Africi (4,41 milijuna ha), a slijede Južna Amerika (2,96 milijuna ha) i Azija (2,24 milijuna ha).

Stopa deforestacije povećala se u Africi od 1990., iako je došlo do skromnog smanjenja stope u razdoblju od 2015. do 2020. godine u usporedbi s razdobljem od 2010. do 2015. godine. S druge strane, stope deforestacije u Aziji i Južnoj Americi sada su gotovo upola manje nego u 1990-ima.

Procjenjuje se da je 420 milijuna ha šuma izgubljeno diljem svijeta deforestacijom od 1990. godine, ali je stopa gubitka šuma znatno opala. U posljednjem petogodišnjem razdoblju (2015. – 2020. godina), godišnja stopa deforestacije procijenjena je na 10 milijuna ha (veličina približna šumskoj površini Adria-Balkan regije), što je pad u odnosu na 12 milijuna ha u razdoblju od 2010. do 2015. godine.

Svijet je izgubio neto površinu od 178 milijuna ha šuma od 1990. godine. Stopa neto gubitka šuma značajno se smanjila u razdoblju od 1990. do 2020. godine zbog smanjenja deforestacije u nekim državama, plus povećanja šumskih površina u drugima kroz pošumljavanje i prirodno širenje šuma. Stopa pada neto gubitka šuma usporila se u posljednjem desetljeću zbog smanjenja stope širenja šuma.