Šume u Adria-Balkan regiji

Adria-Balkan regija je impresivno šumovita, sa šumskim pokrovom u državama poput Crne Gore, Slovenije i Bosne i Hercegovine i do 60%. U cjelini, regija je iznadprosječno pošumljena s obzirom na relativnu šumovitost u Europi (bez Ruske Federacije) koja iznosi 35%.

Ne samo da pokrivaju veliku površinu, šume nastavljaju rasti u obujmu, osiguravajući da se svake godine sve više ugljika skladišti u granama, deblima, korijenju i tlu, čime se on uklanja iz atmosfere pa se ublažavaju klimatske promjene.

Šume koje se prirodno obnavljaju pogoduju staništima brojnih biljnih i životinjskih vrsta izbjegavajući veće poremećaje. Šume koje se prirodno obnavljaju osiguravaju da one ostanu slične kakvima su bile. Prirodna obnova također je isplativa strategija jer "umjetna" obnova može koštati i do deset puta više.

Samo u Srbiji šumske kulture i plantaže imaju značajniju ulogu sa do 8% šumskog pokrova.

Bukva (Fagus sylvatica) je jedna od najvažnijih i najraširenijih vrsta širokolisnih drveća u Europi. Obično doseže visinu od oko 30 do 40 metara, tipičanog je životnog vijeka od oko 150 do 300 godina i najotpornije je širokolisnato drvo na sjenu u svom rasponu. To zauzvrat omogućuje prirodnu obnovu budući da sadnice mogu preživjeti i rasti ispod krošnji stabala.

S oko 250 poznatih upotreba, jedna je od najraznovrsnije korištenih vrsta drveća u Europi. Njezina otpornost na habanje, čvrstoća i izvrsna sposobnost savijanja čine je idealnim materijalom za gradnju brodova, podove, stepenice, namještaj, glazbene instrumente, šperploču, ploče, furnir i pribor za kuhanje kao što su zdjele, tanjuri i drvene žlice.

U šumi visokog uzgojnog oblika (četinjače i lišćari) sastojina se obnavlja iz sadnica, prirodnih ili sađenih, a ophodnja je općenito duga. U šumi panjači regeneracija lišćarskih vrsta sastoji se uglavnom od izdanaka koji potječu iz posječenih panjeva, a ophodnja je općenito kraća. Za razliku od panjača, sjemenjače se obično sastoje od velikih, visokih i zrelih stabala sa zatvorenom krošnjom i imaju relativno veću genetsku raznolikost što ih čini prilagodljivijim raznim šumskim prijetnjama. Osim toga, obično imaju veći obujam biomase što znači da mogu pohraniti veće količine ugljika.

Sjemenjače čine dominantan šumski pokrivač (49%) u regiji, dok panjače još uvijek prevladavaju u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.

Sve u svemu, više šuma je u vlasništvu države nego privatnih šumovlasnika. Međutim, ove se brojke značajno razlikuju među državama, s najvećim udjelom šuma u državnom vlasništvu (90%) u Sjevernoj Makedoniji, a najvećim udjelom šuma u privatnom vlasništvu (76%) u Sloveniji. Državno vlasništvo je u prošlosti (kao i danas) osiguravalo odgovorno gospodarenje šumama značajnog dijela šumskog područja u Adria-Balkan regiji.

S druge strane, proces restitucije (iz vremena Republike Jugoslavije kada su šume uglavnom bile nacionalizirane) još uvijek traje u većini država, s potencijalom daljnjeg povećanja udjela šuma u privatnom vlasništvu. Jeste li znali da je 3% slovenskih šuma u vlasništvu općina, što je jedinstvena vlasnička kategorija koja se pojavila samo u Sloveniji.