Forest in Slavonija
Oliver Sjöström, Zlatni rat
Šumsko područje
Šume i ostala šumska zemljišta čine gotovo trećinu (32%) ukupne površine Republike Hrvatske (uključujući i morsku površinu) i pokrivaju površinu od 2 759 039 hektara.
Uzimajući u obzir samo kopnenu površinu, šume i ostalo šumsko zemljište pokrivaju gotovo polovicu (49%) kopnene Hrvatske. Hrvatska se može smatrati natprosječno šumovitom zemljom s obzirom da relativna šumovitost Europe iznosi 35%.
Namjena šuma
Prema Zakonu o šumama (NN 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20) šume se prema namjeni razvrstavaju na gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom, čime je okvirno određen primarni cilj gospodarenja šumama.
Svrstavanjem pojedine šume u jednu od zakonskih definiranih kategorija namjene ističe se pojedina funkcija šume koja je jače izražena, pri čemu odabrani način i ciljevi gospodarenja za svaku navedenu kategoriju moraju ispuniti strateške odrednice održivog gospodarenja.
Gospodarske šume
Zaštitne šume
Šume s posebnom namjenom
Gospodarske šume uz očuvanje i unapređenje njihovih općekorisnih funkcija koriste se za proizvodnju šumskih proizvoda.
U Hrvatskoj postoji 1 425 809,46 ha gospodarskih šuma.
Zaštitne šume prvenstveno služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine. Zaštitne šume obuhvaćaju šume na osjetljivim staništima, šume s velikom biološkom raznolikošću, šume na javnom vodnom dobru, rijetke ili reprezentativne šumske zajednice te šume za zaštitu tla, prometnica i drugih objekata od erozije i poplava.
Zaštitnim šumama mogu se smatrati i šume koje uspijevaju na staništima s velikim udjelom kamenitosti uz pojavu manjih ili većih kamenih blokova, što je karakteristično za gorsko ili planinsko područje, te šume u nizinskim dijelovima u vlažnim depresijama u kojima voda stagnira veći dio godine i onemogućuje gospodarenje i obnovu.
U Hrvatskoj postoji 832 095,82 ha zaštitnih šuma.
Šume s posebnom namjenom u koje spadaju šumski sjemenski objekti, šume unutar zaštićenih područja ili prirodnih vrijednosti zaštićenih na temelju propisa o zaštiti prirode, šume namijenjene znanstvenim istraživanjima, nastavi, potrebama obrane Republike Hrvatske, izgradnji golf-igrališta i kampa te potrebama utvrđenim posebnim propisom.
Šumu unutar zaštićenih područja dijele se na: 2 stroga rezervata, 8 nacionalnih parkova, 79 posebnih rezervata, 12 parkova prirode, 2 regionalna parka, 79 spomenika prirode, 81 značajnih krajobraza, 27 park-šuma.
U Hrvatskoj postoji 501 133,77 ha šuma s posebnom namjenom.
Uzgojni oblik
Sukladno odredbama Pravilnika o uređivanju šuma sastojine su po uzgojnom obliku razvrstane na sastojine visokog uzgojnog oblika (sjemenjače), niskog uzgojnog oblika (panjače), degradirane sastojine (šikare, šibljaci, makije, garizi), šumske plantaže i šumske kulture.
Sjemenjače
Panjače
Degradirane sastojine
Sjemenjača je vrsta šume nastala iz sjemena ili zasađenih sadnica. Za razliku od niskih šuma (također poznate kao panjače), sjemenjače se obično sastoje od velikih, visokih zrelih stabala sa zatvorenim krošnjama. Sjemenjače mogu nastati prirodno ili se mogu stvoriti i održavati ljudskim gospodarenjem. Drveće u sjemenjači može biti jedne, nekoliko ili više vrsta. Sjemenjača može biti jednodobna i raznodobna.
Sjemenjače imaju relativno visoku genetsku raznolikost u usporedbi s panjačama.
U Hrvatskoj postoji 1 393 816,87 ha ovog uzgojnog oblika šume.
Panjača je niski uzgojni oblik šume. U panjačama većina stabala nastala je rastom iz posječenih panjeva. Najčešće su panjače: bagrema, hrasta lužnjaka, običnog i crnog graba, bukve, hrasta medunca, hrasta crnike, hrasta cera, crne johe i kestena.
Panjače nastaju namjerno, zbog potrebe za ogrjevnim drvom ili zbog potreba lova (odgovaraju određenim vrstama divljači). Neke panjače mogu nastati zbog lošeg gospodarenja šumom. Panjače imaju nižu kvalitetu prirasta drvne mase i slabije općekorisne funkcije šume u odnosu na šume visokog uzgojnog oblika. Stoga se nastoji panjače postupno pretvoriti u šume visokog uzgojnog oblika - sjemenjače, kako bi bile kvalitetnije.
U Hrvatskoj postoji 358 802,98 ha ovog uzgojnog oblika šume.
Degradirane sastojine uključuju šikare, šibljake, makije i garige.
Šikara - degradirana panjača kod koje u istoj etaži, sloju, sudjeluje i drveće i grmlje.
Šibljak - degradacijski oblik šikare, odnosno površina obrasla grmljem uglavnom šibljasta oblika.
Makija - degradacijski stadij šuma hrasta crnike nastala iz panja.
Garig - degradirana makija grmolikih zimzelenih vrsta sa sklopom koji prekriva oko 50% njezine površine, a ostali dio su manje čistine.
U Hrvatskoj postoji 665 794,35 ha ovih uzgojnih oblika šume.
Drvna zaliha
Osnovom područja utvrđena je drvna zaliha od 418 618 277 m3 na šumskogospodarskom području, od čega 334 914 019 m3 u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske i 83 704 258 m3 u šumama šumoposjednika. Šume u vlasništvu Republike Hrvatske sudjeluju u ukupnoj drvnoj zalihi s 80%, a šume šumoposjednika s 20%.
Drvna zaliha šumskogospodarskog područja u odnosu na 2006. godinu povećala se za 20,6 milijuna m3, odnosno za 5%.
Fagus sylvatica L. ili europska bukva jedno je od najvažnijih i najraširenijih širokolisnih drva u Europi. To je veliko listopadno drvo koje može zadržati visoku stopu rasta do kasne zrelosti. Bukvin prirodni raspon se proteže od južne Skandinavije do Sicilije, od Španjolske na zapadu do sjeverozapadne Turske na istoku. Bukvino drvo je jako i izdržljivo, što ga čini idealnim za širok raspon namjena, od namještaja do glazbenih instrumenata, kao i za celulozu i ogrjevno drvo.
Prirast i propisani etat
Tečajni godišnji volumni prirast na razini šumskogospodarskog područja iznosi 10 146 149 m3, od čega je 7 932 404 m3 u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a 2 213 745 m3 u šumama šumoposjednika.
Plan korištenja drvne zalihe izrađen je u skladu s odredbama Zakona o šumama i Pravilnika o uređivanju šuma te principima održivog gospodarenja šumama. Etat šumskogospodarskog područja za iduće desetogodišnje razdoblje planiran je na površini od 1 288 821 ha u količini od 80 371 722 m3 (64 721 765 m3 u državnim šumama 15 649 957 m3 u privatnim šumama). Drugim riječima, trenutno propisani godišnji etat iznosi oko 8 037 172,2 m3.
U planiranom etatu najzastupljenija vrsta drveća je obična bukva (36%), zatim hrast lužnjak (11%), obični grab (10%), hrast kitnjak (9%), obična jela (7%), poljski jasen (4%), dok su ostale vrste drveća zastupljene s 23%.
Godišnje se u šumama iskoristi manje od prirasta, čime se osigurava budućnost održivog gospodarenja i zdrave šume.
Vlasništvo nad šumama
Od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta, 2 097 318,16 ha ili 76% je u vlasništvu Republike Hrvatske, a 661 720,89 ha ili 24% u vlasništvu privatnih šumoposjednika. U Hrvatskoj postoji više od 600 000 privatnih šumoposjednika, a većina privatnih šuma je manja od 1 hektara.
Gospodarenje šumama
Cilj je gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj održivo (potrajno) višenamjensko gospodarenje šumama.
Prema Strategiji šumarstva Europske unije rukovodeća načela i ciljevi su:
- održivo gospodarenje šumama i multifunkcionalna uloga šuma, pri čemu se mnogobrojne usluge šuma pružaju na uravnotežen način, te se osigurava zaštita šuma;
- učinkovito korištenje resursa, pri čemu se optimizira doprinos šuma ruralnom razvitku i otvaranju radnih mjesta;
- promicanje i održiva proizvodnja i potrošnja šumskih proizvoda.
Prema Pravilniku o uređivanju šuma, u Republici Hrvatskoj su propisana tri načina gospodarenja šumskim sastojinama:
- jednodobno (regularno),
- preborno i
- raznodobno.
Navedeni načni gospodarenja ponajviše se razlikuju s obzirom na prostornu i vremensku provedbu šumskouzgojnih postupaka njege i obnove, horizontalni i vertikalni rasporeda stabala te ekološku konstituciju vrsta drveća, a uvijek moraju ispuniti postavljene ciljeve gospodarenja uzimajući u obzir ekološku, gospodarsku i društvenu ulogu šuma.
Jednodobno gospodarenje
Preborno gospodarenje
Raznodobno gospodarenje
U jednodobnim sastojinama stabla glavne vrste drveća u sastojini podjednake su starosti a gospodarenje je sastojinsko. Jednodobno (regularno) gospodarenje obuhvaća prostorno i vremenski odvojenu provedbu šumskouzgojnih postupaka njege i pomlađivanja u jednodobnoj sastojini tijekom ophodnje. To znači da su šumskouzgojni postupci vezani uz razvojne stadije koje jednodobna sastojina prolazi tijekom ophodnje.
Ophodnja je vremensko razdoblje od nastanka sastojine do njezina pomlađivanja.
U pristupima održivog i višenamjenskog gospodarenja šumama, zrelost sastojine za ostvarenje jednoga cilja gospodarenja ne može isključivati ostvarenje ostalih bitnih uloga šuma (potencijal prirodne obnove, stabilnost, ekološka uloga šuma). Općenito se kod određivanja duljine ophodnje polazi od apsolutne zrelosti kao donje granice te vrijednosne ili ekonomske zrelosti kao gornje granice, pri čemu ne smiju biti isključeni zahtjevi za obnovom (šumskouzgojna zrelost) i ostali ciljevi gospodarenja.
Prema dobi i stadiju razvoja jednodobne se sastojine razvrstavaju, u skladu s Pravilnikom o uređivanju šuma, na:
- mlade sastojine (ponik, pomladak, mladik, koljik, letvik, stadij odraslih stabla),
- srednjedobne sastojine,
- starije sastojine i
- stare sastojine.
Ovisno o vrstama drveća i njezinim razvojnim značajkama, povećanjem starosti smanjuje se broj stabala po jedinici površine. Istodobno, drvna zaliha sastojine raste i akumulira se na odabranim najkvalitetnijim stablima koja su nositelji prirasta i stabilnosti sastojine.
Normalna regularna šuma sastoji se od niza jednodobnih sastojina u kojima su površinski podjednako zastupljene sastojine svih dobi od prvih razvojnih stadija do starih sastojina u dobi ophodnje.
Jednodobne sastojine visokog uzgojnog oblika pomlađuju se prirodnim putem, oplodnim sječama. Pomlađivanje se odvija pod zastorom krošanja starih stabala, a oplodnim sječama postupno se uklanjaju stabla stare sastojine uz istodobnu pojavu nove generacije biljaka, odnosno nove sastojine. Tako u jednom trenutku, u tijeku pomladnoga razdoblja, na pomladnoj površini istodobno rastu dvije generacije šumskih sastojina: stara sastojina i nova sastojina u razvojnim stadijima ponika i pomlatka.
Pomlađivanje pod zastorom krošanja starih stabala, oplodnim sječama obuhvaća provedbu tri temeljna sijeka:
- pripremni sijek,
- naplodni sijek i
- dovršni sijek.
Vrijeme koje je potrebno za pomlađenje pojedine sastojine naziva se pomladno razdoblje i promatra se kao razdoblje od prvog do zadnjeg sijeka u sklopu oplodnih sječa.
Pripremni sijek je prvi zahvat koji se odnosi na šumskouzgojne postupke pomlađivanja (obnove), a ne na njegu sastojina. Pripremnim sijekom omogućuje se veći pristup svjetla i topline krošnjama onih stabala čiji urod sjemena očekujemo na pomladnoj površini, čime se ubrzava njihov urod i omogućuje bolje plodonošenje.
Naknadni sijek obavlja se u onim sastojinama čije su vrste drveća osjetljive na mraz, jaru, isušivanje tla, pa njihov pomladak treba postupno prilagođavati novim uvjetima.
Dovršni sijek se provodi kad je najmanje 70 posto površine pomladne površine pokriveno pomlatkom koji je sposoban za samostalni razvoj. Dovršnim sijekom uklanjaju se preostala stara stabla s pomladne površine, osim onih koji trebaju ostati radi poštivanja odredbi uvjeta zaštite prirode. Dovršni sijek se izvodi oprezno, uz strogu kontrolu kretanja mehanizacije prilikom izvlačenja, isključivo zimi da se spriječi ili barem smanji oštećenje pomlatka.
Preborna sječa je sječa u prebornoj sastojini, a njena karakteristika je da se na istoj površini vrši sječa zrelih stabala i proreda, te njega i čišćenje u mladom naraštaju sastojine.
Preborne sastojine su sastojine jele s ostalim vrstama drveća u kojima nalazimo raspoređena stabla različitih visina i prsnih promjera, a gospodarenje je stablimično (svako stablo je cjelina za sebe) ili grupimično (na nekoj površini imamo više manjih cjelina, veličine 1-2 visine stabala, kojima se zasebno gospodari) (Pravilnik o uređivanju šuma). Preborna je ona sastojina u kojoj se po jedinici površine nalaze stabla obične jele i drugih u toj zajednici prirodnih vrsta drveća, koja su različitih visina i debljina, raspoređena u horizontalnoj stablimičnoj ili grupimičnoj strukturi te u tri sloja vertikalne strukture.
Preborne sastojine sastavljene su od stabala različite dobi, odnosno preborno gospodarenje je takav način postupanja šumom kojim se postiže da u šumi rastu stabla svih starosti, jedna uz druga. Preborna šuma sastavljena je od niza prebornih sastojina.
Preborne sastojine u Hrvatskoj vezane su uz areal jele i rasprostranjene su uglavnom u području Dinarida, odnosno području Gorskog Kotara i Like, u visinskom pojasu, u pravilu između 600 i 1300 m nadmorske visine.
Preborna sastojina ima trajno nejednoličan izgled i preborni oblik sklopa, pritom su krošnje raspoređene na različitim visinama pa potpuno ispunjavaju čitav profil sastojine do tla a tlo je višestruko zastrto krošnjama.
S obzirom na vertikalnu klasifikaciju, u profilu preborne sastojine razlikuju se
- nadstojna,
- srednjestojna i
- podstojna stabla.
U nadstojnom su položaju ona stabla čije se krošnje slobodno razvijaju ili su pod neznatnim utjecajem krošanja susjednih stabala i koja su se izborila za prostor u tlu i iznad tla. U srednjestojnom položaju su stabla koja konkuriraju susjednim stablima i bore se za životni prostor u srednjem i gornjem sloju, a kod povoljnih strukturnih promjena (sječa ) izbore se za dominantan položaj u sastojini. Stabla u podstojnom sloju su potisnuta stabla koja su odozgo jako zasjenjena, s malim visinskim prirastom i također čekaju da u određenom vremenu i strukturnim uvjetima urastu u gornje položaje u sastojini.
Za razliku od jednodobnih sastojina u kojima se sastojine razvrstavaju po dobnim razredima, u prebornim sastojinama ne iskazuje se starost pa se struktura drvne zalihe razvrstava u tri debljinska razreda (10 – 30 cm; 31 – 50cm; i od 51 cm naviše).
Drvna zaliha u normalnoj prebornoj sastojini ima neznatne oscilacije tijekom vremena i taj iznos se treba kretati od minimalne vrijednosti na početku ophodnjice i maksimalne vrijednosti na kraju ophodnjice, stoga bi struktura normalne preborne sastojine tijekom vremena trebala biti stalna.
U približno normalnoj prebornoj šumi, etat (količina drvne zalihe ili površina šume predviđena za sječu) je približno jednak prirastu, odnosno u normalnoj prebornoj šumi siječemo prirast koji se u njoj akumulira za vrijeme jedne ophodnjice (površina sastojine na kojoj se iste godine provodi sječa). Odabiranjem stabla za sječu i sječom u prebornoj sastojini istodobno se provodi njega i pomlađivanje, formira preborna struktura, iskorištava šuma i održava njezina higijena.
Za razliku od jednodobnih sastojina u kojima se ciljevi gospodarenja ispunjavaju sa zadanom ophodnjom (vremensko razdoblje od nastanka sastojine do njezina pomlađivanja), ciljevi gospodarenja u prebornim sastojinama ispunjavaju se postizanjem promjera sječive zrelosti glavnih vrsta drveća koji se određuju na osnovi namjene šume, boniteta i cilja gospodarenja. Prema istraživanju promjera sječive zrelosti stabala jele utvrđeni su najpovoljniji promjeri sječive zrelosti stabala jele, od 60 do 70 cm.
U normalnim raznodobnim sastojinama raspoređene su skupine stabala različitih dobi i razvojnih stadija gdje su stabla unutar pojedine skupine podjednake dobi i razvojnog stadija, a gospodarenje je skupinasto. Površina pojedine skupine stabala iste dobi i razvojnih stadija u raznodobnim sastojinama treba biti od 0,2 ha do 2,0 ha (Pravilnik o uređivanju šuma). Skupine stabala trebale bi biti mozaično raspoređene i prostorno odvojene unutar pojedine raznodobne sastojine.
Zbog svoje strukture (manje pomladne površine, neznatne oscilacije drvne zalihe tijekom vremena) izbor raznodobnog načina gospodarenja primjenjuje se u šumama na kršu, šumama šumoposjednika, šumama posebne namjene, zaštitnim šumama i u šumama koje imaju važnu zaštitnu funkciju.
Normalna drvna zaliha raznodobnih sastojina visokog uzgojnog oblika jednaka je polovici normalne drvne zalihe zrele jednodobne sastojine.
S obzirom na ciljeve gospodarenja u raznodobnim sastojinama, određuje se sječiva zrelost pojedine skupine na temelju propisanih ophodnji glavnih vrsta drveća uvažavajući namjenu šume i uzgojni oblik (Pravilnik o uređivanju šuma).
U raznodobnim sastojinama ne iskazuje se starost pa se struktura drvne zalihe prikazuje u tri debljinska razreda (10 – 30 cm; 31 – 50 cm i od 51 cm naviše). Isto tako, drvna zaliha u normalnoj raznodobnoj sastojini ima neznatne oscilacije tijekom vremena i taj iznos se treba kretati između vrijednosti na početku ophodnjice (prije sječe) i vrijednosti na kraju ophodnjice (poslije sječe). Ophodnjica je vrijeme koje protekne između dvaju redovnih zahvata siječe u istoj sastojini.
Raznodobnim načinom predviđeno je skupinasto gospodarenje na manjim površinama gdje svaka skupina predstavlja poseban dio sastojine s određenim šumskouzgojnim postupcima. Na taj način raznodobno gospodarenje ima značajke regularnog (jednodobnog) gospodarenja, ali na manjim površinama gdje su svi šumskouzgojni postupci koji se provode određeni razvojnim stadijem određene skupine stabala unutar sastojine.
Na temelju toga raznodobno gospodarenje ima značajke regularnog gospodarenja budući da se uzgojni zahvati njege i obnove planiraju i provode na isti način kao u jednodobnim sastojinama (opisano u poglavlju VI.1.2.1), samo u prostorno odvojenim skupinama površine od 0,2 ha do 2,0 ha.
Raznodobno gospodarenje prvi je puta omogućeno odredbama Pravilnika o uređivanju šuma iz 2006. godine, ali sadašnje stanje većine sastojina kojima bi trebalo gospodariti raznodobnim načinom, najčešće odstupa od teoretskih postavki normalne strukture raznodobnih sastojina.
Dodatni izvori
Šumskogospodarska osnova
Kako biste saznali više o trenutnom stanju i budućem gospodarenju šumama u Hrvatskoj, molimo preuzmite izvornu šumskogospodarsku osnovu za razdoblje 2016.-2025.
Hrvatske šume na karti
Želite li saznati više o šumama u Hrvatskoj i vidjeti kako šume izgledaju u različitim zonama na interaktivnoj karti, pristupite javnom portalu.
Također bi vas moglo zanimati